Dobra večer, kad dođeš
uklonit ćeš zimu
i objesiti ju.
Imat ćeš dvije ruke
velike kao šuma
i tišinu nakon oluje.
Pronaći za Luciju
najbjelji list
i onda započeti (pisati):
Želi bih, na primjer,
zavezati joj kosu
s niti vjetra.
Za Luciju bit će,
najpuniji mjesec,
ali nije dovoljno.
Dalje, želio bih
more pšenice
da ju ponekad ljulja.
Laku noć, kad ugasiš (svjetla),
nosit ćeš zvijezde i sanjati.
Imat ćeš mirno more
u kojem ćeš ploviti
i tišinu
kad želiš razgovarati.
Za nježnu Luciju,
bit ću njena sjena,
nacrtana na ulici.
Želio bih, na primjer,
otvoriti vrata
koja zatvaraju svijet.
S Lucijom dovoljno je malo,
sama ti ispuni,
najprazniji dan.
Želio bih tako jako,
vratiti osmijeh,
na njeno lice pomalo umorno.
Što se nalazi iznad zida?
Zadrži dah i skoči prema meni.
Pucnjevi puške sad su daleki,
otvorit ćemo nebo rukama.
Za Luciju, dug život,
i voda iz rijeke
za svaku ranu.
Želio bih ugasiti svjetla,
najveću zabavu
za cijelu zemlju.
Za uplašenu Luciju
nek ovo moje pero
postane mač.
S Lucijom pokraj mene,
nek se priča nastavi
na sljedećoj stranici.