Jedan mali dječak šetao niz rijeku
gledajući Drinu krio želju neku
čudio se svima što sa puno tuge
prelaziše skelom do obale druge
čudio se svima što sa puno tuge
prelaziše skelom do obale druge
Pavlovića ćuprija nije više san,
mnogi ljudi prolaze mostom svaki dan
godinama jedna jabuka zrela
podjeljena tugom na dva ista djela.
Maštao Slobodan kao malo djete
gledajući Drinom kako ptice lete
radosti, veselju, sada nema kraja
jer obale Drine sad ćuprija spaja
radosti, veselju, sada nema kraja
jer obale Drine sad ćuprija spaja
Pavlovića ćuprija nije više san,
mnogi ljudi prelaze mostom svaki dan,
Mačva i Semberija k'o jabuka zrela,
podjeljena tugom na dva ista djela.
Prolazile godine, dolazio često
da ostvari snove tu na isto mjesto,
radost je dječaka zamjenila tugu
ljudi mostom prelaze na obalu drugu.
radost je dječaka zamjenila tugu
ljudi mostom prelaze na obalu drugu.
Pavlovića ćuprija nije više san,
mnogi ljudi prelaze mostom svaki dan,
Srbija i Krajina k'o jabuka zrela
podjeljena tugom na dva ista djela.
Nek mostovi sreće sad vezuju ljude
neka više ljubavi i radosti bude,
jer obale Drine sad ćuprija spaja,
niko neće moći Srbe da razdvaja.
jer obale Drine sad ćuprija spaja,
niko neće moći Srbe da razdvaja.
Pavlovića ćuprija nije više san,
mnogi ljudi prelaze mostom svaki dan,
Srbija i Krajina k'o jabuka zrela
podjeljena tugom na dva ista djela
Srbija i Krajina k'o jabuka zrela
podjeljena tugom na dva ista djela.