Passing Afternoon [Croatian translation]

Postoje vremena koja odu od tebe

Kao neko popodne koje prolazi

Ljeto je zagrijalo otvoreni prozor njenog medenog mjeseca

I ona je izabrala dvorište za spaliti

Ali tlo je se sjeća

Drvene žlice, njena djeca miješaju njene cvjetove bugenvilije

Ima stvari koje otplutaju

Kao naši beskrajni odbrojani dani

Jesen je otpuhala jorgan upravo sa savršenog kreveta koji je namjestila

I ona je izabrana da vjeruje

U hvalospjeve koje njena majka pjeva

Nedjelja izvlači svoju djecu iz hrpica otpalog lišća

Ima brodova koji plove i prolaze

Sva naša tijela su u travi

Proljeće doziva svoju djecu dok ih na kraju ne pusti

I ona je izabrana gdje će biti

Iako je izgubila svoj vjenčani prsten

Negdje kraj svoje zametnute staklenke sjemenki bugenvilije

Postoje stvari kojih se ne možemo sjetiti

Slijepih kao noć koja nas svih pronađe

Zima ušuškava svoju djecu, svoje krhke kineske lutke

Ali moja se ruka sjeća njene

Valjanje oko uvenule paprati

Gole ruke, njene tajne postojane kao pjesme koje nikad nisam naučio

Postoje imena preko mora

Samo sad vjerujem

Ponekad, sa zatvorenim prozorom, sjedit će i misliti na mene

Ali ona će zakrpati njegovu dronjavu odjeću

I oni će se ljubiti kao da znaju

Beba spava u u svim našim kostima, tako se boji biti sama