Između tvojih i mojih usana
ima jedna priča o vilama koja uvijek završava sretno.
Među hladnim plahtama
gubim samoga sebe misleći na tvoju kožu.
Kako je život zanimljiv,
odjednom samo iznenadi s tom ludom ljubavi.
I sve je gotovo,
i sve se završava, ako prestanem biti ono što jesam.
Poljubi me, ne sumnjaj ni trenutka u moju dušu,
uznemiruješ moja čula, oslobađaš moja krila.
Ne pripada toliko ljubavi u ovaj krevet,
ako me ostaviš…
Kako je dobro osjetiti da ponovno dišem,
da tvoj dodir i moj dodir zajedno stvaraju vatru..
nježan plamen koji nikada se ne gasi…
Bez tebe ja gubim se,
bez tebe ponovno otrov sam.
Ne mogu dokučiti buđenje bez jednog od onih poljubaca,
bez tvog daha na mom vratu.
Kakvu predivnu budućnost,
koji savršen plan predosjećam.
Nećemo se morati boriti,
stalno tražeći trenutak..
Da krenemo od nule i sigurnim putem do snova,
oslobađamo prazni plač koji tako često izaziva strahove.
Poljubi me, ne sumnjaj ni trenutka u moju dušu, uznemiruješ moja čula, oslobađaš moja krila.
Ne pripada toliko ljubavi u ovaj krevet, ako me ostaviš…
Kako je dobro osjetiti da ponovno dišem,
da tvoj dodir i moj dodir zajedno stvaraju vatru..
nježan plamen koji nikada se ne gasi…
Bez tebe ja gubim se,
bez tebe ponovno otrov sam.
Ne mogu dokučiti buđenje bez jednog od onih poljubaca,
bez tvog daha na mom vratu.