Ona nije videla daleki svet, ali svet je nju video
Bila je mirna i neprimetna, više od toga nije htela biti
Stalno okružena decom koja igraju frizbi
Imala je mesta za beskućnike leti kao i zimi
Bila je tu za mene, kada sam se prvi put poljubila
Prvi put raskinula, o bože, bila sam tad neiskusna
Nakon mature prvi put sam napravila žurku
A ona je ostala sa nama budna sve do ujutru u 8
To su 2 metra i 20 punih sećanja
I svaka priča ponaosob ostaje zauvek mlada
Godine prolaze, ipak samo ona ostaje tu
Moja klupa u parku
Pušta me da gledam napred i daje mi naslon za ledja
Jednom će doći dan, kad ću biti stara i siva
I kad mi bude teško da koračam, tad znam, da će ona biti tu
Moja klupa u parku
Ima hiljadu imena, i tragova na svojoj koži,
inicijale, ljubavne izreke, srca
Na uglovima prekrivenih mahovinom se farba već ljušti
Kada bi svet samo mogao da čuje, šta ona ima da nam kaže
Boksovanje u senci, hvalisavci, uzdignuti ljudi,
Kakve je sve idiote morala podneti
Većina vide u njoj samo neke obične daske
Ipak, pored nje osećam se slobodna kao listovi koji se njišu na vetru
Danas sedim opet ovde, i prisećam se na prošlo vreme
Vidim sebe, kako učim da trčim, na kratak momenat
Jedna mala devojka prolazi sa mamom
I pita je, da li su beli oblaci stvoreni od šećerne vune
To su 2 metra i 20 punih sećanja
I svaka priča ponaosobostaje zauvek mlada
Godine prolaze, ipak samo ona ostaje tu
Moja klupa u parku
Pušta me da gledam napred i daje mi naslon za ledja
Jednom će doći dan, kad ću biti stara i siva
I kad mi bude teško da koračam, tad znam, da će ona biti tu
Moja klupa u parku
Grad je popločan,
Drveće je iščupano
Izgradjene su nove kuće
A snovi su pukli
Sve se menja vremenom
Ipak jedno ostaje
To su 2 metra i 20 punih sećanja
I svaka priča ponaosob ostaje zauvek mlada
Godine prolaze, ipak samo ona ostaje tu
Moja klupa u parku
Pušta me da gledam napred i daje mi naslon za ledja
Jednom će doći dan, kad ću biti stara i siva
I kad mi bude teško da koračam, tad znam, da će ona biti tu
Moja klupa u parku