Obrisana rujnom
Naša se ljetna ljubav
Tužno raspada
I umire u prošlosti
Iako sam to očekivala
Moje je srce prazno
Ne podsjeća na ništa drugo nego
Na Pariz u mjesecu kolovozu
Naša ljubav je sačinjena
od suza i smijeha
Koje su, bojeći se onog najgoreg
Živjele iz dana u dan
Svaki je kamen i svaka je ulica
Pripadala samo nama
Bili smo sami na zemlji
U Parizu u mjesecu kolovozu
Da ti kažem da te volim,
Bez obzira na daljinu
Jedan dio mene
Se objesio o tebe
A onaj drugi, usamljeni
Traži posvuda
Zasljepljujuće svjetlo
Pariza u mjesecu kolovozu
Bože, učini da moj san
Da pronađem malo
Mjeseca kolovoza na tvojim usnama,
Pariza u tvojim očima
Zaživi i uzdigne
Našu pomalo ludu ljubav
I da sve ponovno započne
U Parizu u mjesecu kolovozu