Sinan:
Ja i ti smo se sreli,
Na pogresnom mjestu u pogresno vrijeme,
Ulozili smo toliko napora,
Pomjerili smo i planine.
Nora:
Ne krivim ni tebe ni sebe,
To su jednostavno putevi zivota,
Niko ne moze da ih izbjegne,
Nit' sam ja mogla, nit' si ti mogao izbjeci.
Sinan i Nota: (ref)
Bez sudbine smo dva putnika kroz zivot,
Nismo nasli zvijezdu padalicu,
Niti tracak nade.
Bez sudbine, ostali smo samo dva putnika,
Bez naseg porodicnog albuma,
Bez nase slike sa vjencanja.