Ne, za te nije čovjek kao ja
što ljubav tužnu samo može da ti da
u ovom stanu ne postoji ništa
što bi moglo zadržati tebe
ničeg nemam da dam osim sebe
a dao bih sve
Ne, za te nije čovjek kao ja
što život gorak samo može da ti da
ti ne bi mogla da živiš kao nekad
i ja bih htio da budemo sami
i da nečujno prolaze dani
oko nas
U kući gdje samo rijetko još vergl svira
a buket za te je cvijet od papira
u sobi praznoj bez svijetla, bez mira
Sad mirno idi, ostavi me tu
da kao nekad opet prepustim se snu
ti u mom svijetu ne nalaziš ništa
to je život od sanja i pjene
ne razumijem što tražiš od mene
kad dao sam sve