Gledam u to sada
Sve izgleda tako jednostavno
Ležali smo na tvom kauču
Sjećam se
Slikao si nas
Onda otkrio
Ostatak svijeta bio je crno-bijel
Ali mi smo bili u jarkoj boji
I sjećam se razmišljanja...
Jesmo li van opasnosti već?
Jesmo li van opasnosti već?
Jesmo li van opasnosti već?
Jesmo li van opasnosti?
Jesmo li na sigurnom već?
Jesmo li na sigurnom već?
Jesmo li na sigurnom već?
Na sigurnom već, dobro je.
Jesmo li van opasnosti već?
Jesmo li van opasnosti već?
Jesmo li van opasnosti već?
Jesmo li van opasnosti?
Jesmo li na sigurnom već?
Jesmo li na sigurnom već?
Jesmo li na sigurnom već?
Na sigurnom već, dobro je.
Jesmo li van opasnosti?
Gledam u to sada
Prošli prosinac, izgrađeni smo da bi se raspali
Onda postali ponovo zajedno
Tvoja ogrlica visi s moga vrata
Noć koju nismo sasvim mogli zaboraviti
Dušo, kao da smo imali priliku
Dva papirnata aviona lete, lete...
I sjećam se razmišljanja...
Sjećam se kad si zakočio prerano
Dvadeset šavova u bolničkoj sobi
Kad si ti počeo plakati
Dušo, i ja sam
Ali kad je sunce izašlo
Gledala sam u tebe
Sjećaš se kad nismo mogli podnijeti vrućinu
Izašla sam, rekla sam ''Oslobađam te''
Ali ispostavilo se da su čudovišta bila samo stabla
Kad je sunce izašlo
Gledao si u mene.
Gledao si u mene... Oh
Gledao si u mene.
Sjećam se.
Oh, sjećam se.