Sjedni kraj naše rijeke sklopljenih očiju
Poslušaj glas svoje čežnje, tamo na dnu
Razgovaraj sa travom ispod bosih stopala
Šapni joj kako duša ti je zaspala
Otkad si njegova
Podaj svoje grudi toplom vjetru jer on zna sve
I neka ti od zvijezda vjenčić isplete
Valovima reci što nikome nisi priznala
Da ti u krvi plima nije nadošla
Otkad si njegova
Može li on od maslačka za tebe stvoriti ljeto
Svaki tvoj dah opjevat' sonetom?
Može li on vidjet život svoj u tvojim očima
Kao kad sam umjesto njega bio ja?
Možeš li ti za njim krenuti, a ne znati kamo?
Odreći se svijeta i voljet' njega samo?
Možeš li ti pokloniti mu sunce, a sebi uzet' kiše?
Ne, to samo jednom biva i nikad više...