Još i danas sve me na njeg' sjeti,
stari šešir visi pokraj vrata.
I što mati znala mi je reći,
Bog je dao srce mu od zlata.
Još i danas čujem one riječi,
samo dobre Bog na kraju čeka.
Zato sine od svih mojih riječi,
nek' u srcu ostane bar neka.
Ref.
Otiš'o je otac moj polako,
otiš'o je stazom što vijuga.
Pratile ga neke stare pjesme,
sve do rijeke kojom teče tuga.
-
Otiš'o je pijetli kad se bude,
kao da u šetnju nekud kreće.
Otiš'o je s mirisima jutra,
dal' je znao da se vratit neće.
Rasulo se jutro kroz ravnicu,
sve je tu, a njega nema više.
Tuga ušla tamburi kroz žicu
i k'o da su pjesme sada tiše.
Ref.