Moja je samoća pokisla odjeća
kad se noć produbljuje
Drugu stranu svog srca
nisam našla, ma koliko ju tražila
Moja je samoća pokisla odjeća
koju nosim i cijedi se
Jedino što je ostalo uz mene
gleda na put kojim si otišao
Sve što volim tvoje je,
a odnio si to daleko
Nosio si sunce za vratom
pa ovdje više ne sviće
Užanim ljestvama svog bola
i večeras se penjem
Iskru u kiši vremena
ponovno zaboravljaš koliko čekam
Užanim ljestvama svog bola
bez poljupca i milovanja
U kutku ovog mjesta
kako da podnesem tamu