Slobodan i Mira se vraćaju kraj Drine,
Svom rodnom kraju, da ih želja mine.
Godinama tu je prevozila skela,
Jedan isti narod, dva susjedna sela. (×2)
Tu su sagradili narodu svom
Prelijepi most i Božiji dom.
Gdje provede dane dok je bio mlad,
Tu će podići Slobomir grad. (×2)
Dok gledam most što obale spaja,
Obuzme me radost velika bez kraja.
duboko u meni gori ludi plamen,
Jer tu je nekad bio samo krš i kamen. (×2)
Tu su sagradili narodu svom
Prelijepi most i Božiji dom.
Gdje provede dane dok je bio mlad,
Tu će podići Slobomir grad. (×2)
Sagradiše spomenik Ivi junaku,
Što za svoj narod dade paru svaku.
Za mladost, budućnost i svu našu nadu,
Postaviše temelje novome gradu. (×2)
Tu su sagradili narodu svom
Prelijepi most i Božiji dom.
Gdje provede dane dok je bio mlad,
Tu će podići Slobomir grad. (×2)