Nekada mi se činilo da susreta neće skoro biti,
I tako ogromna je ležala Zemlja.
Od tuge do radosti su rijeke i planina,
Od tuge do radosti - šume i polja.
Od tuge do radosti su rijeke i planina,
Od tuge do radosti - šume i polja.
Nekada sam želio postati nalik odjeku,
I letjeti kroz nečujni bakar pada lišća.
Od tuge do radost treba ići i ići,
Od tuge do radosti - letjeti i letjeti.
Od tuge do radost treba ići i ići,
Od tuge do radosti - letjeti i letjeti.
Ali nestala je prepreka, i nema više udaljenosti,
Naš susret mi je nagrada, opet si pored mene.
Od tuge do radosti je samo jedan dah,
Od tuge do radosti - samo pokret ruke.
Od tuge do radosti je samo jedan dah,
Od tuge do radosti - samo pokret ruke !