Upalih tanku zelenu svijeću, da te učinim ljubomornom na mene.
Al' soba se samo napunila komarcima,
ćuli su da je moje tijelo slobodno.
Zatim uzeh prah duge besane noći
i stavih ga u tvoju malu cipelicu.
A zatim sam priznao da sam izmučio haljinu
koju si nosila da bi svijet gledao kroz nju.
Pokazao sam svoje srce doktoru; on kaže da samo moram odustati.
Zatim je sebi napisao recept,
i tvoje ime tu je bilo spomenuto!
A onda se zaključao među policama knjižnice
s detaljima našega medenoga mjeseca,
al' čuo sam od sestre da mu je sve gore
i da mu je praksa sva upropašćena.
Čuo sam i za sveca koji te volio,
pa sam učio cijelu noć u njegovoj školi.
Naučavao je da je dužnost voljenih
izblijediti zlatno pravilo.
I taman kad sam bio siguran da su mu riječi čiste
on se utopio u bazenu.
Njegova tijela više nema, ali ovdje po strani
njegov se duh nastavlja gušiti.
Jedan eskim pokazao mi je film
kojeg je upravo snimio o tebi;
jadnik nije mogao prestati drhtati,
usne i prsti bili su mu plavi.
Pretpostavljam da se smrznuo kada ti je vjetar skinuo odjeću
i mislim da se nikad neće ugrijati.
Ali ti tako mirno stojiš tu, u svojoj ledenoj mećavi,
o molim te povedi me u oluju.