Ona sanja o Ljubljani,
kada svako jutro ustane oko pet.
Ona sanja o Ljubljani,
oči su teške i pospane.
Na stanici čeka vlak,
i već osam godina je isto.
Jučer je bila kiša i tmurno,
a nebo je danas vedro.
Mama joj nije dala nikakvu nadu,
i otac ju je zaboravio zagrliti.
Ne želi u duši biti stara
i u snovima si crta ljepši svijet.
Ona sanja o Ljubljani,
kada na prvoj pauzi ide pušiti cigaretu.
I pepeo pobjegne na vjetru,
kao da ne želi biti ulovljen.
Neka ne ide - to joj reci,
jer dišem za nju,
bez nje moj život otići će u tamu.
Neka ne ide - to joj reci,
jer dat ću joj sve -
vjeru u sebe, snove, nadu.
Gdje me vodi ovaj život,
sada proklinje bez riječi.
Jer već dosta joj je čekanja,
dugih dana i godina.
Gdje je vodi siva cesta,
njeno skriveno nadanje.
Rado bi iz sela do grada,
da netko vrata joj otvori.
Ona sanja o Ljubljani
a ne zna da i tamo ljudi su sami.
Od žalosti je slijepa,
i ne zna da vrlo je u sebi lijepa.
Ona sanja o Ljubljani,
jer bi rado išla napred.
A ne zna da je negdje netko,
tko tiho sanja o njoj.
Neka ne ide - to joj reci,
jer dišem za nju,
bez nje moj život otići će u tamu.
Neka ne ide - to joj reci,
jer dat ću joj sve -
vjeru u sebe, snove, nadu. (2x)
Ona sanja o Ljubljani…