U kolektivnoj šutnji
O blijedima i ugnjetavanima
I riječima koje oni govore
Koje mi ne razumijemo
"Ne prihvaćaj da je to što se događa
Samo slučaj patnje nekih drugih
Ili ćeš otkriti da se pridružuješ
Kolektivnoj šutnji"
Grijeh je da se nekako
Svjetlo pretvara u sjenu
I širi svoju koprenu
Preko svega što smo poznavali
Nesvjesni koliko su se redovi zbili
Nošeni srcima od kamena
Mogli bismo otkriti da smo potpuno sami
U snu ponosnih
Na krilima noći
Dok dnevno svjetlo polako prolazi
Gdje se nijemi ujedinjuju
U prešutnome slaganju
Koristeći riječi što će ti se učiniti čudnima
I opčinjeni dok pale oganj
Osjeti novi vjetar promjene
Na krilima noći
Nema više kolektivne šutnje
O slabima i iscrpljenima
Nema više kolektivne šutnje
Zbog unutarnje hladnoće
Samo svijet koji svi moramo dijeliti
Nije dovoljno samo stajati i zuriti
Je li samo san da više neće biti
Kolektivne šutnje?