Olivija [Norwegian translation]

Ko cvijeta dva Olivija i ja

rasli smo u basti naseg sna

al' godine su prosle pored nas

dugo vec joj nisam cuo glas

Moja duga putovanja

uvijek sam i ona sama

sa sam tu

al' mozda necu naci nju

Olivija, upali svjetlo

sad da nadjem put

Olivija, otvori vrata

ja sam opet tu

Olivija, zar neces primit'

ovaj mali cvijet

Olivija, zar nismo vise isti svijet

Olivija sad ima zivot svoj

djevojcicu i mali topli dom

nece vidjet' moje suze

nece cuti pjesmu moju

nikad vise nece znati

gdje sam ja

Olivija, ti ne znas

kako nocas placem ja

Olivija, kraj nase rijeke

sjedim, ali sam

Olivija, na staroj klupi

pise ti i ja

i ime tvoje, Olivija

ime tvoje, Olivija