Moje mrtvo ružino drvo,
procvjeta kada ti dođeš.
I moja paralizirana usta
tebe ljube.
Ostani sve dok ne viknem gotovo.
Na tebe sam računala, oj, lijepa muzo.
možda znaš da sam ja...
ustrašena živjeti bez tebe.
Ja sam ništa bez tebe.
Tada kada tebe nema više,
što od mene ostaje?
I sada tvoje ruke su postale hladne
kao da bi me odbacile.
Iako sam ponudila život,
za tebe dovoljan.
Ostani na mjestu ili ćeš prestupiti,
Tvoje oči na crno ja još slikam,
Ti znaš to da sam ja...
ustrašena živjeti bez tebe.
Ja sam ništa bez tebe.
Tada kada tebe nema više,
što od mene ostaje?
ostani, ostani, ostani
što od mene ostaje?
ostani, ostani, ostani
što od mene
Vičeš da sam bolesna,
da nikoga od moje vrste ne očekuje raj.
Daj idi, ispusti svoju krv,
sa njom ću naslikati sliku tvojeg osmjeha.
Ustrašena sam živjeti bez tebe.
Ja sam ništa bez tebe.
Sada kada tebe nema više,
što od mene ostaje?
Ostani...
Što od mene ostaje?