Один взгляд назад [Odin vzglyad nazad] [Croatian translation]

Zaboravljenu pjesmu nosi vjetrić,

Sneno u travi zvoneći.

Podsjetivši da postoji na Zemlji taj kutak,

Gdje radost je voljela mene.

Bože, kako je davno to bilo,

Toga se sjeća samo voda mutne rijeke.

Nikada više ja neću vratiti tog doba

kada radost voljela je mene

I nije bilo mjesta u duši od malih nogu

Za snove, nepovjerenje i laž

Zaljubljenog srca svevideći pogled

vjerno mi je služio.

Bože, kako je davno to bilo,

Toga se sjeća samo voda mutne rijeke.

Nikada više ja neću vratiti tog doba

kada radost voljela je mene

Sve dalje vodi me razbijena cesta

Od mjesta dostojanstvenih pobjeda,

I taj kutak nije moguće vratiti,

Gdje poštenjem radost gori.

Možda u tuđinu

Moja nada je me odvela.

Možda to radost moja pjeva,

Plače i doziva, plače i doziva.

Ali ionako nešto moram učiniti, iako se zlo

Bori jače od dobra,

Zaboravljena pjesma daruje mi toplinu,

Kao da sve je bilo tek jučer.

Možda nisam posve zaboravio

Vremena kada radost je voljela mene.

Možda samo jedan pogled unazad

Otvorit će mi oči u budućnost.