Pravdala sam svoje odluke,
verovala u čekanje,
umela sam često da kažem ne,
ali s tobom mi to nije uspelo.
Bila sam u lancima, znam,
poznajem znake kazne,
ne želim da se sećam
tog bola u stomaku.
U novembru,
grad se ugasi u trenutku,
rekao si dosta i bila sam bespomoćna,
tvoj ego je uvek bio jači
od svakog mog ubeđenja. Sad u
novembru,
grad se upali u trenutku,
moje telo se više ne odeva u želje,
a ti više ne deluješ tako jako,
kakav sam verovala da si pre godinu dana,
u novembru.
Proćerdala sam poverenje, no sad sam
pod jakim svetlom, među strancima
koji mi uništavaju želju da se preporodim
U novembru...
A ti si pričao bez da si išta rekao,
uzalud sam pokušavala da zasladim taj gorki ukus
saznanja o kraju.
U novembru...