sa mnom si, rano je, pa kakva žurba onda
iako van auta, kiša već pada sat vremena
i rastepolako želja za domom (kućom)
jedna svijeća za upaliti
i zatim ugasiti.
kao iluzija nakon rijeka srdžbe
ti si unutar onog života koji bih želio
sjajna vizija u jednoj pustinji bola
i već drhtim ako pomislim da si tu
ugrij me a zatim ću učiniti to isto
uzmi me ja sam bespomoćan sada.
i pričaj mi o sebi: život koji si sanjala
bio je ovaj , zajedno sa mnom, ili ne?
ne reci mi.
kao iluzija nakon rijeka srdžbe
ti si unutar onog života koji bih želio
sjajna vizija u jednoj pustinji bola
i već drhtim ako pomislim da si tu
pričam ti još dok svijet se pojavljuje,
kažem ti da nisi sama i znaš to
tvoja koža sad, sve ostalo leti...
i u ničemu samo mi...
daleka, jedna svijetlost daje poeziju:
ne odlazi
kao iluzija nakon rijeka srdžbe
ti si unutar onog života koji bih želio
sjajna vizija u jednoj pustinji bola
i već drhtim ako pomislim da si tu
pričam ti još dok svijet se pojavljuje,
kažem ti da nisi sama i znaš to
tvoja koža sada, sve ostalo leti...