Želiš li da znaš šta mislim
Posle sve ovo vrijeme, još sam ja
I kao u juče* kao i sada
Noću je da upalim i nađem riječi
Ako ti kažem da gotova je strast
Da ne treba je hiljadu ljudi
Da svaki put kad se probudim, ne jasno je šta želim
Od juče pomišljam te
Stvarno volio bih da znam kako si
I da ti kažem sve stvari koje nikad ne bih rekao
Ljudi su, rečenice, dani, mijeseci i priče
Su misli, kao napolje pada kiša
Ne tako gledaj me
Ne tako gledaj me
Može biti da već sve smo rekli
Da do sada previše smo rekli
Sretnemo se drugi put da znamo kako smo
Bliže, dalje
I ovdje ostatanemo da se pretvaramo da je isto
Kažeš mi ti ako možeš još da daješ smisao
Ako samo je drugi put želju melankolične
Ili način da osetiš se blizu i da pretvaraš magiju
Ista mjesta, isti izgledi, tajno
U tišini detalja sjećanja
Volio bih da ti ostavim a zatim se ostavim
Volio bih nas svaki sastanak bio bi opet da počne
Sada
Bio bi dosta najmanje pola sata
da uništi sve ovaj moj strah
Kao svaku riječ
Kao svaki dio koji odneseš večeras
Ne tako gledaj me
Ne tako gledaj me
I sutra nemaću
Više misli