Ne znam koliko smo puta pričali o tome
I počinjem da budem pomalo umoran
Od toga što moram da ponavljam
I da nalazim načine da bi razumeo,
A da ne zvuči kao prekor,
Da se ovo desilo zbog tebe.
Ne razmišljajući ni tren, uveravaš me
Da ne postoji nikakav razlog da se tako ljuti.
Kažeš da joj nikad nije dovoljno,
Da je premalo nezavisna, da ti ne daje da živiš.
Ali posle se daviš u čaši vode.
Ti to ne razumeš,
Ona želi da joj napišeš njenu pesmu,
Da je slušaš, da joj posvetiš pažnju,
Da je pozoveš da dotakne tvoje srce.
Ne traži mnogo, idiote.
Ne traži mnogo, idiote.
Niti želiš da voliš, niti želiš da te voli,
Ona nikad nije prva
Pričaj joj jasno
S dušom postavljenom na stolu
Izbegavajući obećanja koja se nikad neće ispuniti
To je priča o onom koji se nikad ne kaje
Jer uvek ubedi sebe da ne može da se promeni.
To je hronika o slepcu i njegovoj laži, koja hiljadu puta ponovljena
Postaje istina.
Da bi te posle udavila u tvojoj čaši vode
Ti to ne razumeš,
Ona želi da joj napišeš njenu pesmu,
Da je slušaš, da joj posvetiš pažnju,
Da je pozoveš da dotakne tvoje srce.
Ne traži mnogo, idiote.
Ne traži mnogo, idiote.