Sada kada škripe noge stolice za ljuljanje,
i snijeg je na televizoru.
Sada kada kiši u sobi i gase
se svijeće sa neba koje me osvjetljuje.
Sada kada trče spori objavljujući
stihove i svijet, zvoni, zvoni, buđenje
Sada žestoka grmljavina šuti,
sada nam dolazi kašalj.
Sada kada smo pronašli vremena,
možemo pogledati iza kivnosti.
Sada ću ti pokazati odakle sam došao,
i slomljene dijelove motora.
Sada kada sam pronašao svoju luku,
sada me pronašla tvoja žestoka dvojba,
Sada ću ti pokazati odakle sam došao,
i od čega je napravljeno moje srce.
Dolazim iz zraka
koji ti suši kožu, moja ljubavi
Ja sam ulica,
gdje si srela njega..
Ne uspoređuj me,
spustio sam se na zemlju kistom za tebe
Neoprostivo,
da ja ne izgledam kao on…
ni kao on, niti bilo tko drugi...
Sada kada skaču mačke
tražeći ostatke, mijaučući tužnu pjesmu
Sada kada si ostala bez riječi
uspoređuješ, uspoređuješ, s tolikom strašću.
Sada se možemo pogledati
bez straha od odraza u retrovizoru.
Sada ću ti pokazati odakle sam došao,
i rane koje mi je ostavila ljubav.
Sada ne želim pretvaranja
samo miran razgovor između nas.
Ako želiš reći ću ti zašto te volim
i ako želiš da ti kažem, zašto ne.
Dolazim iz zraka
koji ti suši kožu, moja ljubavi
Ja sam ulica,
gdje si srela njega..
Ne uspoređuj me,
spustio sam se na zemlju kistom za tebe
Neoprostivo,
da ja ne izgledam kao on…
ni kao on, niti bilo tko drugi...
Ako me netko osuši iz tvoje kože, moja ljubavi
oslobodit će nas patnje,
i izbrisati te iz moje glave
Ne obraćaj mi se.
Ako me netko osuši iz tvoje kože, moja ljubavi
oslobodit će nas patnje.
Ja sam tvoja duša, ti si moj zrak…
Neka nas rastave, ako mogu
Neka nas rastave, neka pokušaju
Neka nas rastave, neka pokušaju
Ja sam tvoja duša a ti moja sudbina.
Neka nas rastave, ako mogu
Neka nas oslobode patnje, neka pokušaju
Neka nas rastave, neka pokušaju
Ja sam tvoja duša a ti moja sudbina…