Pamtim jednu staru pismu
onu nježnu pismu finu
ča se javlja u mom srcu
kada čujem mandolinu.
Tad se stare rane bude,
sva od rana skalinada,
pa mi dođe iz dna duše
opet ova serenada.
Nježne strune mandoline
još vas čujem kroz đardine,
moja radost vi ste bile,
nježne strune mandoline.
Nježne strune mandoline
još vas slutim srid tišine,
moja svitlost vi ste bile,
nježne strune mandoline.
Lipo cviće, mladost moju
ča je snila srid đardina
ja sam dala jednom srcu
ma je bilo tvrda stina.
Na njeg' mislim puste dane,
sva od dana skalinada,
pa mi dođe iz dna duše
opet ova serenada.
Nježne strune mandoline..