Ispred mene ponor je,
tamne hridi zovu me,
utehu mi lažnu nude.
A iz srca kao spas
čujem meni poznat glas
pa se davne uspomene bude.
Pamtim reči oca mog:
Na sve misli dobri Bog
kako voliš tako ti se piše.
Ako ljubavi je kraj
druga negde čeka znaj,
sunce dođe uvek posle kiše.
Nije vredno sine moj
život dati voljenoj
ako suđena ti nije.
Pusti suze neka ih
budi uvek iznad njih
Mudar čovek svoje boli krije
Nije vredno, stari moj,
život dati voljenoj
ako suđena mi nije.
Bolje vinom zaliti
nego za njom žaliti
moje sunce moje najmilije.