Kad bi bila livada
ti bi bio nebo,
mogli bi gledati jedan drugo dugo,
ti si nebo,
ja sam livada,
želim da bi kišilo mnogo,
kad bi bila čamac
i ti bi bio jezero.
mogli bi dodirivati jedan drugo dugo,
ti si jezero,
i ja sam čamac,
želim oluju tako da u tvoje krilo potonem.
Sad kad si ti noć i
ja sam dan,
konačno možemo biti
dugo zajedno,
kao ljetne ruže,
čiji miris se rasipa, opija,
plešemo slobodni kao plamen
uzdižemo se se ka miru.
Ako bi bila ptica a ti bi bio vjetar,
mogli bi lebdjeti krilima dajući da nas nose,
ti si vjetar i
ja sam ptica,
želim nalete i udare vjetra,
ja bih bila drvo i
ti bi bio vatra,
dala bi da pali, sprži sve,
ti si vatra
i ja sam drvo,
želim naš plamen goreći dugo.
Sad kad si ti noć i
ja sam dan,
konačno možemo biti
dugo zajedno,
kao ljetne ruže,
čiji miris se rasipa, opija,
plešemo slobodni kao plamen
uzdižemo se se ka miru.