Tkaš svoju sudbinu s oprostivim komadićima sreće
Od čežnje, ohrabrenja, nade redaš svoj svijet
U svom gradu, s domovima bez podova
Igraš se s vragom zbog neba u tom paklu
Kojeg nam je Bog stvorio
Želio sam otploviti odavde zauvijek, u plave daljine
Gdje je život kojeg bi mi netko htio dati svijetliji, bogatiji
Nestao bih stotinu puta bez riječi
Da se vratim srebrnoj poeziji
Da grejem ruke i tvoje poglede
Ne želim ništa više, tvoje mi srce dostaje za do kraja života
Tvoje srce koje se zagrijava za bitku za svaki dan
Tvoje srce koje strastveno pati i voli
Koje bije sve brže, vruće
U pâsu tuge preslabih dana
Tvoj fortissimo(*) srčano odzvanja
Još glasnije, još snažnije
Gdje licu nedostaju riječi i djela, imaš lice
Gdje su putevi ispletenih pustoši, znaš svoj put
Znaš utješiti svaki bol
Rasvijetliti naše vječno svitanje
Toplotom tvojih ruku i pogledâ
Ne želim ništa više, tvoje mi srce dostaje za do kraja života
Tvoje srce koje se zagrijava za bitku za svaki dan
Tvoje srce koje strastveno pati i voli
Koje bije sve brže, vruće
U pâsu tuge preslabih dana
Tvoj fortissimo(*) iskreno odzvanja
U drami samih najtanjih danâ
Bacaš mi suze u oči, gorke suze
Suze sreće, ispunjavaš snove
Ne želim ništa više, tvoje mi srce dostaje do kraja života
Tvoje srce koje se zagrijava za bitku za svaki dan
Tvoje srce koje strastveno pati i voli
Koje bije sve brže kroz suze