Poznata adresa, iste stepenice
I iznenadan strah pred vratima
No mozda je sve ovo san?
Poznato cvijece na prozorskoj dasci
U kutovima takodjer uobicajena prasina
Ali sto ako je ovo vec propalo?
Strah, gluhi strah, skriven negdje na dnu
Tada se cudis sto tako groznicavo volim
Kao da svijet uskoro ima da propadne
Kada me pitas zasto se bacam pravo u tvoje narucje
Bas kao u vatru, razmisljam ovako:
Naposlijetku, nista ne moze trajati dovijeka
Sto je sudbina poslala, jedan treba izgubiti
Naposlijetku, nista ne moze trajati dovijeka
Za ljubav ponekada cak treba i platiti
I samo tisina, i nase ruke, i misao bodljikava poput trna
No je li to doista tako?
Tada se cudis sto tako groznicavo volim
Kao da svijet uskoro ima da propadne
Kada me pitas zasto se bacam pravo u tvoje narucje
Bas kao u vatru, razmisljam ovako:
Naposlijetku, nista ne moze trajati dovijeka
Sto je sudbina poslala, jedan treba izgubiti
Naposlijetku, nista ne moze trajati dovijeka
Za ljubav ponekada cak treba i platiti
Naposlijetku, nista ne moze trajati dovijeka
Sto je sudbina poslala, jedan treba izgubiti
Naposlijetku, nista ne moze trajati dovijeka
Za ljubav ponekada cak treba i platiti