Nekako S Proljeća [Italian translation]

Nekako s proljeća,

Uvjek meni doluta

Neka čežnja tamna,

Tiha mudrost davna.

Spuštam ja stare kofere

Na perone sudbine,

To je miris zrelih godina,

Moja kaput baš je težak,

najdraža.

Nekako s proljeća,

Ja se sjetim starih drugova.

Probude se u meni

Svi derneci pijani.

Tad nosim stare cipele,

one znaju moje ulice.

To je boja crnoponoćna,

Moje koraci baš su teški,

najdraža.

I opet taj osećaj samoće,

Kad neće nikog mene krene i hoće.

I opet mrakom svoje pjesme bojim,

pijan od želje za usnama tvojim.

Sav sam ti od ludila,

Nekako s proljeća.

Nekako s proljeća,

Sjeti mene nepravda,

Na pobede, poraze,

I sve lažne obzire.

Napravim račun praštanja,

Popijem pusta maštanja.

To je ukus ljepog kajanja.

Moji kapci baš su teški.

najdraža.

Nekako s proljeća,

Noć mi oči otvara.

Nemam san da uhvatim,

Nema dana da ne izgubim.

A hoću da te vodim ja,

Tragom sunca, jugom maslina,

To je dodir tvojih bedara.

Moja duša, baš te voli,

najdraža.

I opet taj osećaj samoće,

Kad neće nikog mene krene i hoće.

I opet mrakom svoje pjesme bojim,

pijan od želje za usnama tvojim.

Sav sam ti od ludila,

Nekako s proljeća.

Sav sam ti od ludila,

Nekako s proljeća.

Sav sam ti od ludila,

Bez tebe, s proljeca.