Možda misliš ima nade,
da se promijenim iz korijena.
Da ću kao parče gline,
postat' bolji u tvojim rukama.
Al' dobro znaš, da vrijeme čini svoje,
znaš, da neće biti tvoje,
ovo srce nije uspjela, promijenit' nijedna...
Ja sam ti k'o vjetar dušo
noćas tu, a sjutra ko zna gdje.
Čekaju me druge ruke,
nikad miran , eto to ti je.
Pa putujem, jer ljubav takve neće,
hej, sa mnom ti nema sreće,
ova krv je puna nemira, to čovjek ne bira,
to se tako rodi!
Zatvori oči broj do pet,
pomisli nešto lijepo,
ja krećem sam na ovaj let,
ti traži novo ljeto,
i taman kad se probudiš,
ja neću led da osjetiš,
sa moje strane kreveta,
nek te drugi dočeka.
Zatvori oči broj do pet,
pomisli nešto lijepo,
ja krećem sam na ovaj let,
ti traži novo ljeto,
i taman kad se probudiš,
ja neću led da osjetiš,
sa moje strane kreveta,
nek te ljubav dočeka.