Bilo je blizu dva, kad sam srela te ja,
kako zamišljen šetaš, dok sunce sja.
Korak ja, korak ti i već bliže smo mi,
a sa tornja otkucava tri...
Skupa ušli smo tad u taj cvjetni rondo
i još ne znam ni sad kako desi se to.
Pamtim tek cjelov taj, tvojih očiju sjaj,
miris ruža i tvoj nježni zagrljaj...
Prvi put otkrih sve, jedan nov za me svijet,
a na satu tek prošlo je pet.
Ne znam koliko još dugih sati će proć,
nismo vidjeli da već se prikrala noć...
Bilo je kasno znam, divan prošao je dan,
tako naglo i brzo ko' neki san.
Prvi put ne znam kog, htjedoh
moliti tad, da zaustavi vrijeme i sat...