Podijelivši ovo nebo na zrakoplove,
Ostavili smo jedno drugom vatre
Naši nesvršeni letovi,
Su pomiješali sve dane i noći.
Gubim se u hladnim prolazima,
Pijem kavu, gledam na sat,
Beskonačno široko nebo,
Na kojem smo palili mostove.
Da barem imam vremena,
Rano je da postanem jaka,
Naše polete prema nebu
je čudno crtati.
Sjećaš li se? Vjeruj mi,
Još je rano da budem tvoja,
Neću moći ali vjerujem da
ćeš se sjećati.
Bojala sam se vratiti natrag,
Tim zidovima, gdje se čuje lupanje po vratima,
Osjećajući da je ovo bez povratka,
Postajem pomalo tvoja.
Ali crtajući po komadićima časopisa
Već duže vremena grijem krevet,
Nepodnošljivo malo te imam,
I o tome sve zna travanj.
Da barem imam vremena,
Rano je da postanem jaka,
Naše polete prema nebu
je čudno crtati.
Sjećaš li se? Vjeruj mi,
Još je rano da budem tvoja,
Neću moći ali vjerujem da
ćeš se sjećati.
Crtam po komadićima časopisa
Nepodnošljivo malo te imam,
Da barem imam vremena,
Rano je da postanem jaka,
Naše polete prema nebu
je čudno crtati.
Sjećaš li se? Vjeruj mi,
Još je rano da budem tvoja,
Neću moći ali vjerujem da
ćeš se sjećati.