Ti još si biljka, još si trava,
ti nježni list, što tek zeleni,
a tako dugo nalik ženi,
u mom snu.
Ne žuri, tek je zora,
svitanje, još nije dan,
nije dan.
Ti samo slutiš još ni ne znaš,
što sve u tvome krilu spava,
a ipak budiš cvjet u meni,
kad si tu.
Ne žuri, djevojčice luda,
dok srce ne pokaže kuda,
a ljubav kad se rodi,
nek ona dalje vodi,
ne žuri, to srcu svom reci.
Lepršaj dalje kao zraka,
dok ima sunca da se smije,
toliko ljepog još se krije,
u tom snu.
A ti što tražiš da te grije,
u ludoj vrevi staklenjaka,
sna, što ga nikad, nikad nije
bilo tu.