Idem s njim nijemo kroz grad,
Čini se sve je k'o nekad,
Al' osjećam u dubini srca svog da nije isti.
Njegove kretnje ja ne poznajem,
Njegove kretnje, ne, ne, ne ja ne poznajem.
Korak taj brži no prije,
Stisak ruke ništa ne krije,
U očima koje volim gdje je sjaj,
Taj sjaj nježan.
Sklonište moje, oduvijek i zaklon moj
Zar su to ruke što su me štitile ?
Pratim njegov pogled,
Al' ničeg se ne sjeća on,
Nit' stola, nit' kavane,
A bila je drugi naš dom.
Kupuje mi pet karanfila,
Zaboravlja da ne volim ih ja,
Za trenutak još šapnu drugo ime,
Tad protrnuh sva.
Pratim njegov korak,
On ide kamo i svi,
Ne zna više stazu kojom smo šetali mi.
Nudi mi viski sa ledom,
A nikad nisam pila ja,
Nudi sve, al' ne shvaća to što želim
Da ne zna da mi da.
Idem s njim nijemo kroz grad,
Čini se sve je k'o nekad,
Al' osjećam u dubini srca svog da nije isti.
Njega ja više ne, ne, ne prepoznajem
Čovjeka tog ja ne poznajem.