Crveni trg, bijeli snijeg,
preda mnom si hodala ti,
ja sam mislio na lijepo ime - Natali.
Crveni trg, zimski dan,
gledao sam svijet oko nas
ali slušao sam tvoje riječi, Natali.
Pričala je tiho kratko
o slavnome Oktobru, o svemu što zna
zatim Kremlj pa stare crkve,
nije znala da želim sad s njom na topli čaj.
Crveni trg, zimski dan,
toplo si me gledala ti,
ja sam uhvatio bijelu ruku, Natali, Natali...
Na mansardi u sobi punoj svjetla
i mirisa i cvijeća, ja sam dočekao noć.
Tu sam sreo i pričao i pio
sa mnogo prijatelja plavokose Natali.
Moskva i prostranstva Kremlja
pričali smo opet i odjednom glasno pjevali svi
hura je sve, šala, priča potekli su
smijeh i francuski šampanj pa ruski ples.
La la la...
Duboka noć, prazan stan,
ostao sam sam sa Natali,
ja sam milovao plavu kosu Natali.
Ne nije više bilo riječi o Revoluciji,
o Oktobru, mi smo bili tu.
Niti Kremlj ni stare crkve
ni hladni grad ni bijeli snijeg,
sve sad je bilo san.
Život moj je prazan sada
kada nema tu Natali.
Znam da volim tvoju plavu kosu, Natali, Natali...
La la la...