Umjetna lica svud naokolo
Sve je krivotvorina
I čak ako se želiš utopiti, posvuda je plitko
Sjedim na gumenoj stolici
U neprirodnoj pozi
I na moje plastične ruke
padaju suze.
Neudobno je hodati u najlonskoj haljini,
I u sobi od penoplasta je teško usnuti,
I bečim svoje staklene oči
da vidim
nešto prirodno
nešto prirodno
Ptica zalijepljena na granu
Silno želi poletjeti,
A kad se ja želim opiti
ne uspijevam.
Manekenke s mrtvim licima
Raspravljaju o svijetu umjetnosti
A ja sam retardirano dijete, sramota obitelja
Fali mi ljudskih osjećaja
Neudobno je hodati u najlonskoj haljini,
I u sobi od penoplasta je teško usnuti,
I bečim svoje staklene oči
da vidim
nešto prirodno
nešto prirodno
Moj gumeni vrat je teško slomiti
I nemam ništa što bi ti mogao uzeti.
Jer...
Neudobno je hodati u najlonskoj haljini,
I u sobi od penoplasta je teško usnuti,
I bečim svoje staklene oči
da vidim
nešto prirodno
nešto prirodno