To sve je davno sad,
bješe sama tad.
Gledala je TV šou
kroz dragi kamen svoj.
Otac joj je čekao
u kući pravde sud,
a u kući zločina
tišina vlada svud.
Tišina vlada svud.
To sve je davno sad,
bio sam slab i mlad.
Lijepa nije bila,
al' davala se svima.
Jer nikog nije imala
i uvijek bila sama,
a mislim da je ljubila,
a da nije to ni znala.
A da nije to ni znala.
To sve je davno sad,
bješe sama tad.
Kraj glave joj je zvonio
njen stari telefon.
Rekoh joj da je prekrasna
i divlja kao drač.
Al' nikad ne bih poš'o s njom
u kući gdje je plač.
U kući gdje je plač.
I danas, kad se sjetim,
svugdje vidim nju.
Mnogi joj kupe tijelo,
kosu joj češljaju.
A u praznini ponoći
kad hladan sam i tup,
čujem je lijepu, slobodnu,
sretnu što ja sam tu.
Sretnu što ja sam tu.
(prepjev Arsena Dedića)