Najljepše moje,
kada riječi otrovne, ubiju nježnost,
slome najbolje.
A strast bez razuma,
ruku pod ruku, bili smo svoji i ničiji,
s kojom lakoćom, vjerni i nevjerni.
Zbog sujete i gluposti,
nismo uspjeli..
Vjeruj mi, nisam namjerno,
svaku riječ da mogu ja bih povuk'o.
Ponosni dotakli smo dno,
mogu da te ne volim, ne i da zaboravim,
neoprostivo si mi dužna zbog tog..
Ruku pod ruku,
bili smo svoji i ničiji,
s kojom lakoćom,
vjerni i nevjerni.
Strast bez razuma,
moram večeras svoj bijes da potrošim,
još jednu u nizu mjesto tebe zagrlim..