Išao sam njenom ulicom
mjesečarskim korakom,
k'o da htedoh
stope sreće da brojim.
Misao mi je prijala,
kako je uživala
draga moja,
zadnje noći sa mnom.
Gledao sam oluke
pune kiše jesenje,
sve je vlažno,
a u duši gorim.
Kolko sreće nebeske
u grudi moje balkanske,
počeh svoje sreće
da se bojim.
Daj, daj mi svoje usne
da ih ljubim..
Naj, naj svako jutro
zlato moje..
Raj, raj u tvome svjetu
dok te volim..
Znaj, znaj da mi godi
bezmjerno.
Daj, daj mi svoja krila
da poletim..
Naj, naj svake noći
zlato moje..
Raj, raj u tvome oku
zvezde brojim..
Kraj, kraj neće doći
nikada...
Stajao sam ispred kapije
da svoje srce napijem,
gledam je i opet se bojim.
Po tjelu se slivala
svilena tkanina,
da li zna ona
koliko je volim.
Riječi su suvišne,
pored njene postelje
sklopim oči
i sanjam u boji.
I kad je dotaknem
njen uzdah otme se,
ceo svet zastane.
Daj, daj mi svoje usne
da ih ljubim..
Naj, naj svako jutro
zlato moje..
Raj, raj u tvome svjetu
dok te volim..
Znaj, znaj da mi godi
bezmjerno.
Daj, daj mi svoja krila
da poletim..
Naj, naj svake noći
zlato moje..
Raj, raj u tvome oku
zvezde brojim..
Kraj, kraj neće doći
nikada...