Ona ustaje u zoru
dok još nitko nije budan
želi ostvariti zacrtani san
Sa svoje dvije male ruke
radi od jutra do noći
skrivajući da je umorna
Za svakog uvijek ima osmijeh
ali ne da nikom da joj priđe bliže
nego što im dozvoli
Kad stigne kasno kući
tad iz svijeta se isključi
počne radit što joj je najmilije
[Refren]
Nek' ponese me daleko
nabujala rijeka
Bila je oštra zima
kada sam je prvi puta ugledao
Nova Godina je kucala
Pružio ruku da je dotaknem
jer toliko je zračila dobrotom
iz očiju joj sjaj
Toliko dugo sam joj dosađivao
da mi je dala mali poljubac
da me otjera
Ne ide to tako lako
to je bol što odmara
[Refren]
Nek' ponese me daleko
nabujala rijeka