Na kraju grada u tišini,
šetamo ispod starih lipa
Tiho je tiho al' mi se čini,
mjesec srebrnu muzika sipa.
Na kraju grada miriše juli
i noćno nebo zlato toči
Mene tvoj topli dodir zbuni,
sretan se utapam u tvoje oči.
Rekla si ljubav i sve je stalo
Za sreću treba znaj, tako malo
Za sreću treba tren u trenu,
žena čovjeka i čovjek ženu.
Za sreću treba kao i tada,
lipe i juli na kraju grada,
mjesec što sipa zlatne boje
Za sreću uvijek treba dvoje.
Sad opet šetam ispod lipa
i tražim juli na kraju grada
Nema te, nema, a snijeg sipa
i nešto u meni pada i pada...
Rekla si ljubav i sve je stalo
Za sreću treba znaj, tako malo
Za sreću treba tren u trenu,
žena čovjeka i čovjek ženu.
Za sreću treba kao i tada,
lipe i juli na kraju grada,
mjesec što sipa zlatne boje,
Za sreću uvijek treba dvoje.