Volim te...
izašli smo u šetnju onom starom stazom
otkrivajući tajne, dvoje nemirnih
te uspomene uvijek će postojati
uspomena na tvoje poljupce
uspomena na tvoju ljubav
ljubav koja nije laž
ni luda fantazija
oskrvnjuju je vjernici
jednostavni i nevini
ljubav nije bilo koja stvar
niti se ljubi niti se dira
to je slomljena arterija
u tužnom srcu
u staklenom svijetu
zagrljeni iznutra
u staklenom svijetu
u središtu lomače
protiv sila zla
nastavljamo put izgubljeni u vremenu
s iznenadnom žudnjom, suoćeni s ludostima
liječeći probleme
označavajući naše izreke
obnavljajući tu ljubav
koju smo imali kada smo bili djeca
u staklenom svijetu
zagrljeni iznutra
u staklenom svijetu
u središtu lomače
protiv sila zla
predao si mi svoju nježnost
svoja milovanja, svoju slatkoću
priliku zarobljenu u pubertetu
danas ponovo zvuči romantično
u staklenom svijetu
zagrljeni iznutra
u staklenom svijetu
u središtu lomače
protiv sila zla
u mojoj knjizi pjesama
jedina prilika
u staklenom svijetu
u staklenom svijetu
volim te...
volim te...