Vrijeme se zaustavilo između bajke i stvarnosti
Stojim na hladnim pločama pokrivenim zvjezdanom prašinom
Most nad maglovitim zaljevom, osjećaj poznat do boli
Zatvaram oči i topim se, padam u bestežinsko stanje
More sanja oluju, a meke trave rosu
A slobodni vjetrovi krila i jedra
A samo ja ne mogu usnuti, danas sam u klopci
gorko slatkih uspomena koje mi vratiše ovo proljeće
Usprkos hladnoćama
Klice oživljavaju
Dolazi mjesec
I snovi plivaju kroz godine
Kroz morske plime
Kroz travanjske pljuskove
Ja želim da tako bude zauvijek
Zvukovi i boje briznuše poput nezaustavljivog toka
I srušena je krajnja granica naprezanja živčanih vlakana
Vihori neviđene snage ne daju da se suzdržim
Odvajaju me od zemlje, naraušavajući zakon gravitacije
Kilometri nepokošene trave
Vatra se rasplamsava
Saće se pune medom
Vino se lije kroz rub
Isprepleću se niti puteva
u ogrlicu besanih noći
Samo zato da bih ja jednom mogla
usnuti na tvojem ramenu
Šuštanje zgužvanih stranica
Ocean bez granica
Tvoje srce je unutra
Osjećam svaki otkucaj
Tihi šapat i krik
Ritam intonacije
Želim da tako bude zauvijek
Vrijeme se zaustavilo
između bajke i stvarnosti
Stojim na hladnim pločama
pokrivenim zvjezdanom prašinom
Most nad maglovitim zaljevom,
osjećaj poznat do boli
Zatvaram oči i opet
Padam u bestežinsko stanje
Vulkani drijemaju u sumaglici
Oblaci tonu u vodu
Pun je tajni taj beskrajan svijet
odražen u tvojim zjenicama
I opet ne mogu usnuti
Zauvijek sam u klopci
Svi se putevi na kraju krajeva
vraćaju u ono proljeće
Usprkos hladnoćama
Klice oživljavaju
Dolazi mjesec
I snovi plivaju kroz godine
Kroz morske plime
Kroz travanjske pljuskove
Ja želim da tako bude zauvijek