Otkada idemo na more,
svake godine,
uvijek nove stvari
su potrebne,
al' na kraju svašta fali,
jer naš fićo je premali.
Popis smo pisali
tjednima prije puta,
a svako brisanje nanosi bol.
Svakoj stvari pravo
mjesto nađi
i ne prepuštaj se svađi.
I ne zaboravi:
drveni ugljen, roštilj,
tri ligeštula,
suncobran, peraje, maske,
naočale za sunce, karte,
tenisice, termosicu,
Tarzana, Karl Maja, šlauf,
badmington, japanke, loptu,
šunku, špeka,
foto aparat
i veliki karnister s vinom.
More, more,
ti si najljepši za me kraj,
ti si prirode divan dar,
koji stalno me zove.
Kad nad morem vidiš dugu,
kreni za njom
i uzmi sve što ti treba,
jer naše lađe plove
slobodno Jadranom.
Pogledaj koliko vode...
Tu sija sunce milionima
koji rade,
pa su došli da im valovi
speru znoj.
To su oni što su stupali
sred parade,
hrabri ljudi u domovini
ponosnoj.
Jer netko nam stalno
prijeti,
al' mi ćemo rađe
mrijeti.
Momak u bijelim
hlačama pali radio,
orkestar svira,
plavojku ja sam Jasnu
k' sebi posadio,
da joj ispričam film.
Jer noću su komarci,
apaši i komanči.
Jer noću su komarci,
apaši i komanči.
Al' netko nam stalno prijeti,
al' mi ćemo rađe mrijeti...