Ti me dozivaš noću
kada želiš da dođem.
Gledam nemirno more,
ne znam kamo da pođem.
Ti me dozivaš noću,
ja te ne mogu čuti.
Daleka svjetla se gase
nad obalom koja šuti,
a noć mi poruku šalje
da smo sve dalje i dalje.
Mladost je trajala kratko –
sad se ponovo budi.
Gradom što imena nema
prolaze sjene i ljudi.
Mladost je trajala kratko –
sad je i ona u tami.
Uzalud pružam ruke,
mi smo ostali sami. (×2)
Ti me dozivaš noću
glasom vjetra i kiše.
Što smo imali davno,
sada nemamo više.
Ti me dozivaš noću –
ja te ne mogu čuti.
Daleka svjetla se gase
nad obalom koja šuti,
a noć mi poruku šalje
da smo sve dalje i dalje.
Mladost je trajala kratko –
sad se ponovo budi.
Gradom što imena nema
prolaze sjene i ljudi.
Mladost je trajala kratko –
sad je i ona u tami.
Uzalud pružam ruke,
mi smo ostali sami. (×2)
Jer smo je davali lako,
mladost je trajala kratko.