Silazim s vlaka,
opet idem tvojom ulicom
I prolazim pokraj tvojih vrata,
ali ti više ne živiš tamo
Godine su prošle otkad si zadnji put bio tu,
i sad si negdje nestao,
kao u drugoj dimenziji da si -
pronašao si neko bolje mjesto
I nedostaješ mi
(kao što pustinji kiša fali)
I nedostaješ mi
Ah
(Kao što pustinji kiša fali)
Da nisi možda umro?
Uvijek si bio dva koraka ispred
svih -
mi bismo hodali dok bi ti trčao
Promatram tvoj (nekadašnji) dom,
i gotovo mogu da čujem kako povikuješ dolje prema meni,
tamo gdje sam stajala uvijek
I nedostaješ mi
(kao što pustinji kiša fali)
I nedostaješ mi
(Kao što pustinji kiša fali)
Ponovno sjedam na vlak,
pitam se zašto sam opet došla
Mogu li (ti) priznati nešto?
Motam se oko tvoje stare adrese,
a godine su pokazale
da ne donose mi ništa otkad si otišao
Već dugo te nema,
ali ne mogu preboljeti i nastaviti dalje
I nedostaješ mi
Ah (kao što pustinji kiša fali)
I nedostaješ mi
(Kao što pustinji kiša fali) I nedostaješ mi
Silazim s vlaka,
opet idem tvojom ulicom
I prolazim pokraj tvojih vrata,
ali ti više ne živiš tamo
Godine su prošle otkad si zadnji put bio tu,
i sad si negdje nestao,
kao da u drugoj dimenziji da si -
pronašao si neko bolje mjesto
I nedostaješ mi
(Kao što pustinji kiša fali)
I nedostaješ mi, da
(Kao što pustinji kiša fali)
I nedostaješ mi, i nedostaješ mi
(Kao što pustinji kiša fali)
I nedostaješ mi, da
(Kao što pustinji kiša fali)
Pustinji kiša fali
(Kao što pustinji kiša fali) Kao što pustinji kiša fali
(Kao što pustinji fali kiša)