Mislim na tebe, dok jesen topi osmijeh ljeta
i vlažnim trgom vjetar šeta
mislim na tebe, i dok misli bježe
kad malo toga još naš nečim veže
i dok sa svoda zvijezda pada
mislim na tebe i tada
Tvoje su riječi
ko noć što sja u staroj luci
ko kišna kap na mojoj ruci
mislim na tebe pamtim tvoje oči
kad sve što traje neka sjeta smoči
i kad me izda svjetlost grada
mislim na tebe i tada
Mislim na tebe kad je vrijeme loše
kad se bez mjere neke riječi troše
i dok se kućom sulja gusta tama
i dok me motre slike s trošnog rama
na tebe mislim i kad valja leći
dok vjetar ljulja zadnji sjaj u svijeći
Mislim na tebe, i kad me večer tugom zbuni
uz tanku kavu s velom sumnji
mislim na tebe, i kad ptice prhnu
čak i kad misli gube svaku svrhu
i kad me umor posve svlada
mislim na tebe i tada i tada, i tada