Zadržavam u sebi mnogo više nego što gubim
Puštam tebe
ali ne i uspomenu
Zadržavam one čarobne godine
Doći će i druge, ispričat ću ti
Jer sam naučila da se može biti sretnim i bez čuda
Gledati s tobom s iste strane je već bio spektakl
a zatim sam shvatila da onaj
koji voli više spava manje
Zadržavam poneke trnce na leđima
jer zaustavljati ih ne vrijedi truda
Zadržavam i jednu otvorenu ranu
i da imam pravo, što me se tiče?
Jer ne trebamo tražiti krivnju ako ne postoji krivac!
postoji samo put da ga pronađeš
nema jakih, niti slabih
Ali dok si spavao ja sam promatrala nebo;
vidjela sam zvijezde na vrhovima i bacila ih na tebe
Sve dok se soba nije ispunila najljepšom svjetlošću
Sve dok se život nije ispunio najljepšom svjetlošću
Zadržavam riječi koje si rekao na odlasku, bol u grudima
i cvijeće od papira
Zato jer ne postoji krivnja, postoji kraj
a u sredini dobro koje ostaje
Zadržavam tvoj bijes, ako želiš
Svoj sam, kunem ti se, pustila
Ako smo bili dio jedne greške
ponekad čak i nešto bolje